nedokučiv pogled

Ja svoj auto vozim ispred i upravljam daljinskim. Nije baš lako pa dosta krivuda. Iz toga kasnije saznaješ da sam napušena. Ja ću saznati da ti voliš bijelo vino i da te sram što živiš s mamom.

Intuicija mi govori kuda da vozim. Radim sve pogrešno uz puno muke, a ipak uspijevam izbjeći svaku katastrofu, veću ili manju.

Kada  stižem doma, mama kreće sa pitanjima. Znam da je zabrinuta. Kada bi barem znala bolji način da to izrazi. Napada me sa pitanjima poput zašto imaš tako visoku temperaturu, kada ćeš kod doktora, od kud ti sve te modrice?...

Vidno je uzrujana i odiše nestrpljenjem.

Imam sve pod kontrolom. A i za sve imam spremno jako dobro objašnjenje. Toliko dobro da svaka njena sumnja nakon mog objašnjenja ispada bedasto. Navela sam ju da realnost doživi kao splet slučajnih okolnosti.

Spremam se za krevet kako bi ona bila mirna vidjevši taj prizor. Uvlačim se pod deke i zamotavam se njima do nosa. Cijela sam mokra, hladno mi je i vruće istovremeno. Drhtim. Dišem zastrašujuće brzo uz pomoć kuglice koja mora stajati na točno određenom mjestu u mojim ustima kako bi mi omogučila disanje. Mučim se zadržati ju u pravilnom položaju kako bi i meni i njoj bilo dobro.

Ona s pitanjima ne odustaje, ali svejedno odlazi negdje i to koristim kao priliku da se ipak iskradem.

 

Vozim se s njom u autu. S nepoznatom djevojkom. Nedokučiv pogled ima. Svjesna sam da njezine namjere ne štimaju, i sumnjičava sam.

Odlučim zanemariti to. Pričamo o vinu, upoznajemo se. Gleda me željno i iskreno, i u grču i suzdržano. Kao da bi htjela nešto što ne smije.

Stvari su pod tepih gurnute pa sve što slijedi biti će drugačije od druge stvarnosti. Ionako stvarnost si krojimo vlastitu.

Kada mi je poklonila čokoladicu bananko potvrdila je moje sumnje. Ali, baš sam bila odlučna, pa sam opravdala i to. Dovela me ispred kuće i čekala da ju pitam kad ćemo se ponovno vidjeti. Nadala se da ću ju poljubiti. Bila je uzbuđena. Puna iščekivanja. Nisam napravila ništa od toga. Nisam htjela napraviti ništa od toga. Htjela sam doći doma, možda napokon pojesti tu juhu da ozdravim već jednom.

Add comment

Comments

There are no comments yet.