jednom davno... 

"poezija je siromašna zemlja u kojoj nema granica ni ograničenja. otvorena je za sve vrste budala. jedino što pjesnik ima njegova je mala govnava pjesma i njegov pjesnički pristup, ako ga uopće ima. kao da sjedite na visokoj barskoj stolici, ali umjesto pića, u ruci držite komad papira i vičete i derete se i nadate se da će vas netko primijetiti. pjesnici su razmažena derišta književnosti: moraju jako malo toga učiniti da bi bili objavljeni. mogu pisati o svemu o čemu žele ili osjećaju. poezija je srž osjećajnosti. ona nije kompleksno djelo romanopisca ili učenjaka ili povjesničara. pjesnici su kicoši, njihove najbolje misli često su, posve slučajno, izražene u sabranim esejima o tome što je umjetnost. kada me zovu pjesnikom, odmah poželim povratiti. ja sam pisac." - zapisao je bukowski u uvodu za "sretan slučaj", koji je uz njega, odabrao i preveo vojo šindolić, a izdao bodoni.  

ovdje vam kroz poeziju, prozu, esej ili bilješku nudimo andergraund riječ u svakom obliku. onu, koju nećete naći na kiosku, pošti, knjižari ili knjižnici. ili gdje god da pisanu riječ tražite. ako uopće čitate...