Pokaži koliko si hrabar, tako da ostaneš ravnodušan u ukletoj kući. Sve što se događa nije stvarno – to je jedino što se zna. Sve je samo stvarna igra.
Hodnika je beskonačno, kao i soba i razina težine. Hodnici su hladni i mračni. Ne nazire im se kraj. Djeluje kao zamka. Nema nikoga na vidiku, ali znam da nisam sama. Osjetim da me promatraju. Osjetim i što se događa iza vrata. Nezamislivo okrutna mučenja. Izopaćena, neljudska.
Test je, pretpostavljam, koliko se dobro netko može ugasiti iznutra. Odradila sam, na njihov nagovor, test „zatvaranje očiju“. Zatvorila sam oči, slušala riječi, te govorila što vidim. Vidjela sam ženu. Zurila je u mene kao da procjenjuje koliko mi treba da se slomim. Njezino je tijelo izvrnuto i izdeformirano.
Stajala je nekako naopako, iako nisam mogla shvatiti kako. Svaka kost, postavljena na krivo mjesto, oblikovala je njezino izvitopereno tijelo. Prizor je bio uznemirujući, međutim test je bio lagan. Zakazala sam kada su krenuli prema mojem srcu s namjerom da ga iščupaju. To bi bilo vrlo stvarno. Samo ne bih osjetila bol – ali, samo ako me duboko u sebi ne bi bilo strah onoga što vidim.
Nisam bila samouvjerena oko vlastite hrabrosti što se tiče čupanja srca. Proključao je bijes u meni. Odjebala sam ih. Odvratno mjesto. Neki su unutra odlazili s guštom. Nisam ih ni osuđivala, samo sam mislila: kakvi neljudi.
Add comment
Comments