utrka

Gledam oko sebe i pomišljam kako volim ovaj svijet. Šteta što moram ići. Počnem plakati dok hobotnica otvara nebo a rupa me čeka. Nedavno su uzeli mog brata, iako upravo sjedi tu sa nama dok se pripremam za ulazak. 

Ulazim u rupu. Dolazim u drugi svijet. Sve je čudno. Jedna žena stoji u redu za naručiti hranu i igra se s pičkom. Prilazi mi djevojka divlje narančaste kose i pita me nosim li što ispod hlača. Zgrožena sam njihovim ponašanjem. Žene, djevojke ne bi se trebale tako ponašati. Odbojno je. 

Plivam u vodi zelene boje. Okružena sam stijenama. Tamo stoji voditeljica plivanja. Brzinski se pretvorim u morskog psa, pa se vratim. Ponovim to nekoliko puta dok se oko mene ne počnu stvarati ljudi.

Svi se skupljamo na jedan kraj i počinje utrka. Voda pršče, svi se bore, mlataraju. Guraju jedni druge, sve kako bi pobijedili. Voditeljica nestaje, pojavljuje se izgubljena beba. Pitam se nakon čega sve ću se moći vratiti.