Da budemo bezbrižniji, stavljaš Abu na policu. Stavljaš ju na najvišu policu, pritom se penješ na prste. Postavio si ju ispred glave od solinjanke koja je bila živa. Čekala nas je, u dnevnom.
Na glas ti čitam njezina uputstva da mi potvrdiš da li se svaki put kad pročitam promijeni tekst. Podignem pogled prema tebi nakon zadnje rečenice a u pozadini Aba pada sa police u slow motionu i dajem sve od sebe da se suzdržim jer plakanje je za pičkice ali boljelo je prejako i rasplačem se.
Add comment
Comments