čavao

Hodam bosa. On je u patikama. Pod je pun razbijenog stakla. Prolazimo livadom na kojoj grupa djevojaka radi gimnastiku. Lijepo se istežu, ali moram paziti da ne stanem na staklo. Cijelim putem ga spretno izbjegavam. No shvatim da sam ipak stala na komad.

Kad stignemo ispred poslovne zgrade preko puta policijske uprave, dižem nogu da vidim kakvo je stanje. Počinjem vaditi staklo iz stopala, ali zapravo pokušavam skinuti medvjeda sa 5 kuna. Shvaćam da to nije moguće, ali i dalje se trudim. Za to vrijeme Mirjana Čmar izlazi iz zgrade i primjećuje kako je vani lijepo sunčano vrijeme. Jasno to čujem jer su vrata staklena. Uočila me, i pozdravila. Kosa joj je bila ispeglana i znala sam da će se uništiti kad izađe vani, jer iako je izgledalo kao da je sunčano zapravo je padala kiša. Sve je bilo namješteno da izgleda onako kako nije zapravo. Na kraju vadim čavao iz stopala.