Uzročno posljedična srijeda jebeno je dobra. Leđa su me ujutro i dalje boljela. To je prvo što sam osjetila. Nikad se ne volim probuditi. U snu se sjećam malo ovoga, i u ovome se sjećam malo snova. Promijenit ću taj omjer. Vremena su drugačija, sada imam pravo to reći. Pivo nije što je nekad bilo. Cigarete više ne pušim. Kavu pijem nakon doručka, ne prije cigarete. Izlazim van i počinje kiša. Napokon pada po meni. Želim biti na više mjesta odjednom. Želim biti poput kiše koja ima pregled nad cijelim gradom istovremeno. Želim perspektivu svake kapljice. Vraćam suhu knjigu u knjižnicu. Zaštitila sam ju. Grad se osjeća domaće. Knjižničarka je vrlo ljubazna, rado bi mi pružila i više nego što tražim. Dokazuje li se kolegici ili danas želi biti bolja osoba. Izgleda kao da mužu priprema ručak s lažnom ljubavlju. A on ju zauzvrat lažno voli. Zagovaratelj sam toga da copy paste poslovi ubijaju već mrtve ljude. Nemam zaključak.
