Dragi duše,
koliko će trajati predah ovaj put. Nadam se ne prekratko. Ovi dani vode u propast, pa pred sam kraj preokret. I to je iritantno dok je loše. Isto je iritantno i kad je dobro, no jebiga dobro je. Kvragu. Ljubav, pakao i tri pičke materine.
Sve je onako kako si posložim zar ne. I cipele i život. Nema razlike. Perspektiva i stara samokrojena iluzija. Samo loš jezik. Samo samo samo samo svo i nikakvo značenje. I objašnjavanja su uzaludna, znaš da sve je i nije. Napisati ću nešto za koga? Ma samo za onoga tko će pročitati.
Ovaj svijet je savršeno koncipiran. Mislim ovaj moj, da se odmah ispravim. Moj, mislim ovaj u mojoj glavi. Je li išta zaista moje? Moje misli? Hm, ne volim nabrajanja. Samoljubav je lijep osjećaj, ali lijep je bez veze riječ. I bez veze nije neka riječ. Jedva čekam početi komunicirati na drugi način, jer ovo pričanje je veoma ograničavajuće. Želim više i to nije puno. Tu je negdje, nadohvat ruke, osjećam to.
