Provodi se projekt izgradnje kineskih nekretnina. U tijeku je ozbiljan sastanak. Najvažniji do sada. Presudan. Odvija se između preplanulog, plavokosog, nabildanog surfera i moje mame.
Hoda prema gradu iz smjera istoka. Sa sobom vodi stado djece. Poput pastira. Mama se sprema za razgovor za posao. Sredila se. On je glup a ona će dobiti posao i odraditi ostatak projekta briljantno. Zadovoljna sam sa prizorom i mogu ići. Želim ići doma, napraviti joj ručak. Da ju dočeka nakon prvog radnog dana. To će ju razveseliti. Uzbuđena sam.
Ulazim u stan a u hodniku me zatekne tarantula. Ne mogu krenuti kuhati ručak dok to ne riješim. Krenemo se boriti. Jednake smo veličine. I dalje sam uzbuđena oko ručka. O tome razmišljam; kako ću ga krenuti pripremati čim se izborim sa ovom tarantulom. Borimo se s mačem. Trebalo mi je sat vremena. Napokon. Priprema ručka.
Ali, evo još jedne tarantule. Zar ozbiljno? Ako se moram boriti i sa ovom, neću stići napraviti ručak. Moje uzbuđenje je splasnulo. Okomim se na ogromnog pauka. Sat vremena. Ovo me umorilo. Hoću li imati energije za ručak?
Pojavi se treća tarantula. Borimo se. Sat vremena. Što sad? Sad sam i ja gladna i umorna. Što bi uopće stigla pripremiti?
Dolazi četvrta tarantula. Imam li uopće snage za ovu? Sat vremena. Super. Očito ništa od ručka. Koliko je sati? Zašto ve… šesta tarantula. Okej, ovo mora da je zadnja, ionako, sad bi već mama trebala doći. Sedma tarantula. Vani je mrak. Di je mama? Osma tarantula…
Add comment
Comments