Aba se utapala. Čovjek koji je proučavao morskog psa shvatio je da nešto ne štima i slao nas nazad. U međuvremenu je Nataša skužila da sumnjam da me mulja. Bila je u pravu. Samo kako je znala da ja znam. Uvjeravala me da Aba nije trebala umrijeti od utapanja jer psi pod vodom mogu disati barem pola sata. Zatim mi je objašnjavala kako imaju razvijenu posebnu tehniku plitkog disanja tako da napune samo trbuh sa zrakom.
Pravila sam se da slažem čarape kad me špijunirala od iza zavjese. Ali ispod mene je dolazio prehladan zrak koji je potvrdio moje sumnje. Ispod tepiha napipala sam prolaz. A hladno je puhalo jer nisu mogli bolje zakamuflirati.
Kad je vidjela da se motam tamo gdje ne bi trebala, pravi se da slučajno prolazi onuda di ona ne bi trebala. Provjerava moj mobitel. Bio je na podu, skupa sa čarapama. Provjerava kome sam javila, ali nisam nikome. Osjetila sam da ne vjeruje u to. Svi su me pitali za gutljaj vode ali nisam nikom dala, mislim, špine su bile svuda oko nas. Nakon što bi rekla NE, razočarano bi si išli natočiti.
Kad su se vračali bili su vodeni, isti kao sada, samo vodeni. Pa tako i ja. A kad sam odgovorila onom čovjeku koji je proučavao morskog psa da mi nije problem šetati jer volim, osjetila sam koliko drago mu je bilo.
Add comment
Comments