Impresivno je promatrati Te
kako elegantno, naprosto lijepo
ispijaš Asahi iz boce.
Promatram kako misli ti lete;
u ljeto, i sutra – u Debeljuhe.
Promatram kako se mučiš,
kako iskačeš iz kože.
I kako onda, vraćaš se među žive.
Promatram;
kako ploviš morem zvukova.
Sa tim ogromnim slušalicama,
na tako malim ušima.
Promatram Te, i divim
kako se lijepo s tobom živi.
I čini mi se da to nitko, osim mene –
uopće ne kuži.
