alien

Gledali smo film koji iskrivljuje percepciju stvarnosti. Pojavili su se leteći brodovi po običaju, ali onda, po prvi put, i alieni. Iako su bili naoružani, svojim alien oružjem, nismo znali kakve su im namjere. Zbog toga nas je Andi, kako bi nas zaštitio, prebacio u digitalni oblik.

Sad sam jelen. Na livadi sam. Predobro. Nemam svoje misli. Sad sam jelen. Kul. Ugledam još jednog. Bila je to neka obična djevojka. Doziva me. Morali smo bježati u brlog od lavova koji su također ljudi. Bilo je to mjesto sastanka. Međutim brzo su došli pravi lavovi. Ubili su nas i pojeli. Ta neočekivano brza smrt vratila nas je u početnu stvarnost.

Ponovno sam u kući. Atmosfera je morbidna. Kuća je mračnija nego inače. Neki su se već vratili, prije nas. Zar netko je umro još i brže? Sjede i gledaju film, onaj isti, koji ruši granice stvarnosti. Bio je zao taj film, jer mu se nisi mogao oduprijeti. Poznati ljudi, ispijenih duša, djelovali su gotovo neprepoznatljivo. Sjede i hipnotizirano bulje u ekran, ili nekako stoje na nogama i njišu se poput mrtvaca. Nekima curi slina iz usta. Ugledam Andija. Sjedi na kauču i lije suze. Po tome znam da ga je sredilo. Pao je pod utjecaj, i on. Težak prizor.

Zaspala sam. Dok moje tijelo spava, odlazim gore, u sobu. Unutra sjedi nepoznati čovjek. Pravim se da mi nije interesantan. On uzvraća istom mjerom, no svejedno osjetim kako me odmjerava. Prati me pogledom kad god se okrenem. Ugledam torbu, nisam sigurna čija je. Moja nije, je li njegova? Aha, kužim. Počnem joj se rugati da joj dam do znanja da me ne može prevariti svojim oblikom. Ta je torba prerušeni alien, tako sam ponosna što sam to dokučila, što sam ju preduhitrila. Neće mene jedna torba nasamariti, pomislim zadovoljno. Napravim isto sa još nekoliko predmeta u sobi, ali nikad se ne dogodi ništa. Nisam više sigurna jesam li ponosna ili razočarana. Izgleda da su to bile samo obične stvari. Taj film stvarno dobro sjebe.

Muškarac i dalje sjedi na svojoj stolici. Ovoga puta pogledamo se. Dolazim do njega. Sjedam mu u krilo. Počinjemo se ljubiti. Osjetim ga. Uzbuđeni smo i u momentu poželim više i on se pretvori u pištolj sa gumenim pipcima i ostane beživotno stajati na stolici. Nisam znala, zbog kojeg događaja sam više razočarana. Ne mogu vjerovati da su me ipak nadmudrili. Na tako okrutan način.

Vraćam se dolje. Ostalo je nešto malo preživjelih ljudi. Ne vidim više tatu. Prilazi mi tip i pita me kakva su mi bila ova tri dana. Kažem da je bilo super i pritom ni sama ne znam je li to laž. Ali prošao je samo jedan dan, nadodam. Zbunilo me što je bio tako samouvjeren, i nekako neobično svjež. Bila sam zbunjena i očekivala sam objašnjenje ali on se samo složio.