Dok se penjem prostranim, širokim stubištem, iz stana izlazi Oleg i pita me kako sam, što potjera suze na moje oči. Svatko nastavlja svojim putem bez da stignem odgovoriti. Odgovor ga nije zanimao. Zašto me onda to pitao?
Penjem se. Osjećam se dobro u ovom hodniku, ali ja tu uopće ne živim. Moj hodnik nije ovako lijep. Ovaj hodnik je veličanstven. Osmjehnem se iskreno jer se sjetim da sam nadrogirana.
Add comment
Comments